Ova simpatična, niska i dekorativna sobna biljka sa šarenim lišćem poreklom je iz Južne Amerike. Veoma dobro podnosi suv i topao vazduh u loženoj sobi i temperaturu od 14 do 16°C. Pogodna je i za stanove sa centralnim grejanjem. U sobi je treba držati na punoj svetlosti, na prozoru okrenutom suncu. Ako se nalazi na mestu gde nema svetlosti donji listovi će pocrneti i otpasti. Raste džbunasto u visinu do 30 cm. Lišće je naspramno, ovalno, pri vrhu zašiljeno, zeleno, provučeno srebrnasto zelenim šarama.



Postojbina ove biljke je južna Amerike. To je tipična biljka tropskih krajeva, pa se zato mora dražati u toploj sobi, na temperaturi 16°C, gde ima dovoljno svetlosti i vlažnog i svežeg vazduha. Da bi joj se obezbedio vlažan vazduh u toploj sobi mora se češće orošavati, ili saksiju sa biljkom staviti u preokrenutu tacnu, pa sve zajedno spustiti u malo veću tacnu napunjenu vodom. Pri tome treba paziti da voda ne dodiruje saksiju sa biljkom. Peperomije ne vole jako sunce, jer zbog njega gube svoju lepotu. Na našem tržištu pojavile su se u većem broju pre 20 godina. Veoma su dekorativne, bilo da se sade pojedinačno u saksijice ili u cvetne činijice. Imaju lepo lišće i neobične cvetiće koji se uzdižu na tankim drškama iznad lišća u obliku malih, belih, zelenih ili smeđih metlica.
Ova vrlo lepa i interesanta “kepec ružica” spada u grupu Rosa Indica. Visina njenog žbunčića dostiže jedva do 20 cm a u prečniku je šira, nego duža. Poznata je kao najniža ruža na svetu. Njeni sitni cvetići su polu-dupli, boje ružičaste a ka sredini beličaste. Širina pojedinačnog cveta u prečniku iznosi 15 mm. Cvet je nasađen na jedan cm dugačkoj dršci i vrlo prijatnog je mirisa. Listići su svega jedan cm dugački i četiri milimetara široki.
Ta se biljka odavno uzgaja, a nekad je pokazivala dokle je sezalo Rimsko carstvo jer su je donosili legionari vraćajući se kući iz tropskih krajeva. Nazvana je po Antoniusu Musa, lekaru Oktaviana Augusta, prvog rimskog cara. Pripada porodici Musaceae, koja sadrži četrdesetak vrsta rasprostranjenih u Tropima. U prirodi su neka velika drveta sa ogrominim lišćem i jestivim plodovima. U Viktorijansko doba su se manji varijeteti uzgajali u tropskim vrtovima.
Nije baš u potpunosti ispravno svrstati vrstu passiflora caerulea među sobne biljke, jer joj je vek ograničen ako raste stalno u uobičajenim sobnim uslovima. To je zaista biljka za staklenik ili staklene verande, gde se lako može postići porebna vlažnost vazduha. U dobrim uslovima cveta a nekada donosi i plod.




































